Ispod tamnog oblaka
Sada robot stoji sam
I čeka kišu da ga prekrije
I natopi mu spojeve
Prekrije hrđom zauvijek
Metalno tijelo bez nje
Ne ide nikuda više
Baterije pri kraju
I sve manje struje šalju
Poznaje li robot anđele?
A onaj tko je stvarao
Nije mu usne stavio
Samo u snu on može ljubiti
"I sad ljubav nema lice
Ostajemo stranci zauvijek"
Kaže on i nestane
Među puno crnih žica
On umjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
A ispod zlatnih očiju ima dvije kamere
Skrivene u tami kacige
"I sad ljubav nema lice
Ostajemo stranci zauvijek"
Kaže on i nestane
"I sad ljubav nema lice
Ostajemo stranci zauvijek"
Kaže on i nestane
Cijeli život bio je
Samo njena igračka
Mali robot što se navija
A ona nije shvatila
Ono što robot osjeća
Samo se nasmijala
"I sad ljubav nema lice
Ostajemo stranci zauvijek"
Kaže on i nestane
I sad ljubav nema lice
Ostajemo stranci zauvijek
Poljubi me, robote
Comments (0)